Nekoć ‘odmetnuti sin’ Gradskog vrta, povratnik u ‘dvorište svog djetinjstva’, ‘pao’ je danas pod ‘medijskim napadom’ i uprizorio se na Slavonskom radiju, nakon imenovanja i ‘urbi et orbi’ predstavljanja na gradilištu novog stadiona, u svom prvom javnom nastupu.

Voditelji Jutarnjeg programa Slavonskog radija Vanja, Denis i Goran predstavili su se sastavnicom nove nogometne momčadi trenera Bjelice. Bio je to uvodnik kakvog vrhunski nogometni trener nije očekivao. Prasnuli su svi u smijeh, uključujući i ‘legendu’ Gradskog vrta, kojem je ekipa već u drugoj iteraciji ponudila kakav ‘španjolski hit’, nastavno na njegov nogometni put i prvi odlazak iz Osijeka, tada u španjolski Albacete.

Pa ipak, uozbiljili su se do sljedećeg javljanja…

– Rođeni sam Osječanin, živio ovdje sve do odlaska u Španjolsku, potom opet po povratku. A i svaki puta kada sam dolazi sve ove godine u Osijek bilo mi je predivno. Isticao sam to sve ove godine. Predivan je osjećaj i sada biti ovdje, poslije skoro 20 godina, koliko je prošlo kada sam otišao u Kaiserslautern u Njemačku ’00. godine – počeo je novi šef struke NK Osijek Nenad Bjelica u gostovanju na Slavonskom radiju u Osijeku.

Pred njega je u Wilsonovoj danas stavljen posao ‘managera engleskog tipa’. U ruke je dobio budžet, kupovinu igrača, izbor suradnika, ‘manevre’ po sportskom polju kakve samo otočki menadžeri konzumiraju.

– Znači da nisam običan trener koji obavlja samo posao na terenu, nego vodim brigu o svim sportskim segmentima unutar kluba. Znači, od Omladinske škole, preko ‘B’ momčadi, dovođenja igrača, kadroviranja… Volim tu ulogu. Imao sam ju u nekim drugim klubovima. Volim odgovornost, ne bježim od nje. Sretan sam da mi je Osijek ukazao takvo povjerenje. Radio sam to u Austriju, uveo klub u drugu ligu. Prepustili su mi sve, jer nikada nisu bili u tom rangu natjecanja. U jednom trenutku sam učio i koliko mi puta fizioterapeut u tjednu mora doći na trening. Wolfsberger je sa mnom završio u Bundesligi. Čak i u Italiji sam imao, u Speziji, takvu ulogu, pa i u Dinamu u prvoj godini. Bio sam dosta uključen u kadroviranje, dovođenje igrača, pisanje pravilnika igrača, dosta me se pitalo… – nizao je Bjelica.

A onda je voditeljski trojac ‘servirao iznenađenje par excellence’, ranije snimljenu razrednicu Nenada Bjelice, osnovnoškolsku učiteljicu, onu koju se pamti čitav život…

– Jako sam bila tužna kada je otišao iz Osijeka, ali sam vjerovala da će se on vratiti. Bio je odličan učenik i to u svim predmetima. Jedne večeri, pred 6. sat, znam da mora ići na trening i pita on mene…, a ja sam znala da će pitati. Kako da ga zaustavim!? Ja mu velim – pa možda ćeš jednog dana biti Pele, možda ćete jednog dana i djeca razumjeti, a tebe tvoja razrednica razumije – rekla je Dragica Miladinović, koju su voditelji pozvali i u studio, ali je poziv odbila, rekavši kako se boji da će joj ‘srce puknuti’

– Jao! Pozdrav razrednici. Prošlo je 36 godina od osnovne škole. Odlično zvuči. Veliki pozdrav od mene razrednice – reagirao je ‘u eteru’ Bjelica, a vidjelo se kako se ‘steže i knedla u grlu’ uslijed emotivnog trenutka i sjećanja.

A to je samo jedan od brojnih. Jer život nogometaša i trenera je ‘nomadski’. Denis, nekoć nogometaš, najbolje je razumio o čemu govori Bjelica…

– Sigurno da nije jednostavno živjeti s puno seljenja. Smiješno je i kada ti netko sudi zbog odluka koje donosiš u životu, a nemaju pojma dok ti sjediš u Poznanu i čekaš da ti dođu žena, djeca i pas. Bili smo udaljeni i po 11-12 sati. Sada smo udaljeni 4-5 sati, a uz žrtvu se možemo češće vidjeti. Nismo se još odlučili da dođu sa mnom u Osijek svi, jer mlađem sinu počinje škola sljedeći tjedan – nizao je ‘Bjelko’.

– Da, u Klagenfurtu živimo, tu sam završio igračku karijeru, bio trener i igrač, tamo smo stvorili dom, sagradili kuću. Djeca su ondje u školi, jedan sin je završio, drugi još nije. Perfektan je to grad, kao i Osijek.

* Sluša li Vas Rocky Balboa? – pitao je Denis.

– Mislim da ne – počeo se opet smijati Bjelica, nastavljajući…

– To je naš pas, kojeg sam dobio u Speziji. I tu je sada u Osijeku. Zapravo, stigla je cijela obitelj, tu smo kod mojih punice i punca, ali još nismo odlučili hoćemo li biti duže skupa u Osijeku ili samo ja ostajem.

Bjelica je još, na izravne upite, dometnuo kako voli sve sportove, napose ekipne, da mu Formula 1 ne znači previše u životu, a kao najvažnije i najemotivnije trenutke izdvojio je rođenje svoje dvojice sinova.

– Govorim 6 jezika – engleski, njemački, talijanski, španjolski i poljski, a uz hrvatski. Važno je znati govoriti više jezika, biti spreman na izazove. Da, sinove sam usmjerio također na jednak način. Stariji sin govori 5 jezika, gotovo tečno, mlađi 4. A supruga!? Svakako i ona. Ali, ona je kod nas u svemu najvažnija, vodi sve i onda se ja mogu baviti poslom koji volim – govorio je Bjelica, zaključujući kako mu sinovi ne idu nogometnim putem…

– Igrali su obojica nogomet, ali su i Luan i Luka odustali prije dvije godine.

Zaključno, u Osijeku i Slavoniji, prehrana je vitalan segment dijaloga, a Bjelica je otkrio, kuhati nema pojma…

– Znam ispeći jaja i slaninu. Uglavnom sam se hranio po klupskim restoranima kada nisam kod kuće. Ja sam od onih koji vole narezati ‘nakoso’ – zaključio je.

A ekipa Slavonskog? Zaigralo se malo i nogometa na kraju razgovora u studiju. Naravno, Bjelica je, Bože sačuvaj, ali i na štakama bolji od Vanje, Denisa i Gorana…

Cijeli intervju poslušajte ovdje:

(Tekst i foto: Slavonski radio, Osijek)